Drevna tehnologija. Izumom hiperpogona, u Galaksiju je uveden visoki stupanj mobilnosti, dozvoljavajući brodovima da prelaze velike udaljenosti između zvjezdanih sistema. Podrijetlo hiperpogona je relativno nepoznato, no tehnologija je postojala davno prije vremena Stare Republike i vjerojatno je donešena od intergalaktičkih trgovaca koji su nekada činili većinu putnika kroz galaksiju. Ta tehnologija dopušta brodovima putovanje u druge zvjezdane sisteme u roku od tjedna, dana, ili čak samo nekoliko sati, zavisno od udaljenosti i vrste pogona. Hyperspace dopušta brodovima brzine veće od brzine svjetlosti, iako se često oslovljava samo kao 'brzina svjetlosti', realna brzina putovanja je uvijek veća nego brzina svjetlosti (sve ispod 20 MGLT je podsvjetlosna brzina). Hiperpogoni su pokretani nevjerojatno snažnim i učinkovitim fuzijskim reaktorom. Generator stavlja brod u dimenziju hiperpogona, što je dimenzija koji mogu doseći samo brodovi koji putuju nadsvjetlosnom brzinom. Usporedbe radi, normalne stvari se odvijaju u 'normalnom svemiru', a tek u hiper svemiru brodovi imaju mogućnost putovati brzinama većim od brzine svjetlosti. U biti, putovanje hiper-pogonom je vrlo opasno, jer objekti u stvarnom svemiru (asteroidi, planeti...) bacaju 'sjenu'i na hiper-svemir. Ukoliko se brod sudari sa tim 'sjenama', rezultati su velika, možda čak i kritična oštećenja broda i posade. Iz tog razloga, jako je bitno koristiti navigacijsko računalo ili astromehaničkog droida, za precizne proračune startnih i sletnih kurseva broda te bilo kojeg objekta koji se nađe na putani čije bi 'sjene' mogle uzrokovati sudare. Jednom kada brod uđe u hipersvemir, brod ne može mijenjati kurs leta! Ljudski refleksi su pre spori za sigurnu navigaciju kroz hipersvemir, i prisiljeni su koristiti računala za sigurnost. Da zaštite pilota od 'sjena' iz stvarnog svemira, većina hiperpogona je opremljena automatskim sustavom isključivanja. Ukoliko navigacijsko računalo otkrije 'sjenu', sustav isključivanja automatski pokuša vratiti brod u normalni svemir prije bilo kakve nezgode. Međutim, čak i sa sustavom isključivanja, piloti koji lete pre blizu gravitaciji 'sjena' često se sudare, i pretrpe teška oštećenja...ili gore. Brzine hiperpogona rangiraju se klasama. Što je niža klasa, brod je brži. Klasa 3 i više koriste se za civilne svrhe, dok se za vojne svrhe koristi većinom klasa 2 i klasa 1. Han Solov Millennium Falcon koristi izvanredno brzi (i ilegalni) 0.5 hiper-pogon, što ga svrstava među najbrže u galaksiji. Dash Rendarov Outrider ima malo sporiji .75 hiper-pogon. Upotreba hiperpogona u vojne svrhe ima mnogo primjena, no ipak postoje neke restrikcije. Tako recimo brod u hipersvemiru mora spustiti štitove, što ga bar na kratko čini lakom metom kada se vrati u normalni svemir. Najučinkovitija primjena u vojne svrhe je dakako za izvođenje brzih 'udari i nestanii' napada. Veliki Admiral Thrawn je specializirao ovakve napade (Sluis-Van recimo..), te se još jednom pokazalo da veličina vojske nije esencijalna za pobjedu. Imperijine napadačke krstarice klase Victory koriste 4 ogromna gravitacijska generatora kako bi spriječili brodove u bližoj okolici da nestanu u sigurnost hipersvemira, te su savršene za blokade planeta i napade na ciljeve sklone brzim manevrima i još bržem povlačenju (što je oduvjek bila specijalnost Pobunjenika).

---

Autor/ica sarlacc  •  objavljeno 01.01.2004, 00:00  •  7.564 puta pročitano