Mitologiji uvijek možemo pristupiti na dva temeljna načina. Možemo ju okarakterizirati popularnom, rječničkom definicijom, koja izjednačuje mit i laž, ali možemo joj pristupiti i iz psihološke ili simboličke perspektive koja nam predstavlja istinitost mita u odnosu na zbivanja unutar ljudske psihe.

Ukoliko smo otvoreniji za ovaj drugi, dublji pristup mitologiji, onda ćemo ubrzo shvatiti kako se mitovi temelje na onome što nazivamo arhetipovima. Arhetip je slika ili ideja ukorijenjena u genetskom sustavu određene vrste, kao primjerice kod morskih kornjača ili pilića koji reagiraju strahom na sjenu letećega predatora iako su tek rođeni i nikada se ranije nisu susreli s njim. Istu situaciju, u zamršenijem i raznovrsnijem obliku, nalazimo kod ljudskih bića jer u mitovima raznih zajednica i civilizacija pa čak i onih za koje smatramo da nikada nisu bile u međusobnom kontaktu, nalazimo slične ili identične motive. Arhetip dolazi od grčke riječi arhaios što znači star i typos što znači oblik, a u rječničkom prijevodu znači praoblik, praslika ili prauzor.

Iako se pojam arhetipa pripisuje Carlu G. Jungu kao sastavu njegove ideje o kolektivnom nesvjesnom, treba napomenuti kako je on preuzeo ideju od devetnaestostoljetnog njemačkog etnologa Adolfa Bastiana koji je u brojnim kulturama prepoznao tzv. narodne ili lokalne ideje (Völkergedanke) te elementarne ili univerzalne ideje (Elementargedanke). Zaključio je kako svaka tradicija počiva na ovim dviju kulturološkim razinama: lokalnoj koja je promjenjiva, ovisno o potrebama i navikama pojedine zajednice te se razlikuje od jedne kulture do druge te univerzalnoj razini koja je u temelju svih naizgled različitih tradicija što je identično ideji arhetipa.

Utjecaj arhetipskih ideja

Upravo se tim arhetipskim, univerzalnim idejama bavio američki profesor komparativne književnosti Joseph Campbell koji je u knjizi Junak s tisuću lica istražio ideju junakove pustolovine te prepoznao uzorak po kojemu se razvija tradicionalna priča o junaku. Campbellov je rad utjecao na brojne umjetnike tijekom 20. stoljeća, a posebice na pisce romana i filmaše. Priče poput Kralja lavova, Matrixa i Gospodara prstenova, samo su neke od onih koje su bile pod njegovim utjecajem, ali najpoznatija saga koja svoj uspjeh duguje ponajviše želji autora da stare mitske ideje predstavi u novom ruhu, upravo su Zvjezdani ratovi.

George Lucas je još kao mladi filmaš pokazivao strast prema inovativnim metodama snimanja filmova, a ideja o svemirskoj pustolovini pratila ga je od početaka. Tek mu je susret s Campbellom dao temeljni sastojak za kompletiranje ideje koja se davne 1977. godine pojavila u kinima kao „Star Wars“, a danas je poznata kao „Epizoda IV: Nova nada“. Iako čak ni sami glumci nisu vjerovali u uspjeh, film je doživio do tada neviđenu eksploziju oduševljenja. Od uvodne špice koja je naglim i glasnim početkom uzdrmala publiku i izazvala vrisak, a potom predstavila ikoničku početnu scenu male pobunjeničke letjelice koju proganja gigantska neman mračnog i moćnog Imperija pa sve do samoga kraja kada se publika spontano podigla na noge i zatresla prostoriju gromoglasnim pljeskom...

Star Wars je postao masovni hit, ne samo u Sjedinjenim Američkim Državama nego u čitavom svijetu. Uslijedili su nastavci koji su produbili priču i naveli publiku da se zaljubi u likove podarivši ovoj svemirskoj avanturi besmrtnost. Diljem svijeta generacije odrastaju na ovome filmu, marketing je pretrpan njegovim proizvodima, brojni ljubitelji se maskiraju u likove, a globalno se svake godine 4. svibnja slavi dan poznat kao „May The 4th Be With You“ (od popularne filmske rečenice: „Neka je Sila s tobom“).

Što je to ovaj film učinilo tako popularnim

Temeljni je razlog upravo arhetipski mitski simbolizam koji je odjeven u novo ruho. Zvjezdani ratovi predstavljaju staru junakovu pustolovinu, ali jezikom koji je prikladan mladim ljudima, onima na koje se i odnosi priča pronalaska mjesta u svijetu. Novo ruho predstavlja svemirski život, a ne samo život jednog planeta ili jednoga naroda na što smo navikli u starim pričama. To je tehnološki razvijen svijet u kojemu se tehnologiju koristi za brutalne, nehumane svrhe. Već smo time postavljeni u navodnu budućnost s prizvukom sadašnjosti.

Film se bavi mladim čovjekom pustolovnoga duha koji osjeća da je sposoban za više od onoga što mu trenutni život pruža, ali je zapeo u mrtvoj točki. Prikladno, on živi na pustinjskom planetu što je simbol pustopoljine, puste i neplodne zemlje kojoj je potrebno udahnuti novi život pa se time junakov unutarnji osjećaj i njegova okolina nadopunjuju. On uskoro, igrom slučaja, upoznaje staroga čovjeka, drevnoga simbola mudrosti, koji mu postaje vodič kroz skorašnju pustolovinu. Mladić nasljeđuje svjetlosni mač, oružje koje je ranije pripadalo njegovu ocu, moćnome vitezu te ga povezuje s njegovim korijenima i opravdava osjećaj da je sposoban za puno više u životu.

Pustolovina započinje pozivom Princeze u pomoć te ju starac i mladić kreću spasiti, ali im je za putovanje potreban pilot kojega nalaze u kantini prepunoj fantastičnih bića, svemirskih putnika koji su odraz prostranstva kojim junak tek treba kročiti. Završetak ove prve ikada snimljene epizode Star Warsa predstavlja suočavanje junaka s Imperijem i velikom tehnološkim planetom znanim kao Zvijezda Smrti koja pluta Svemirom razarajući planete koji joj se ne će pokoriti. U odlučujućem trenutku, prije negoli će pogoditi njenu „Ahilovu tetivu“ i raznijeti ju u komadiće, leteći njenom površinom, junak pokušava pomoću stroja naciljati metu. Međutim, tada začuje unutarnji glas svoga učitelja koji mu kaže: „Upotrijebi Silu, prepusti se“. Junak odustaje od uporabe stroja i, koristeći se sponatanom intuicijom prirode, pogađa i razara svemirsku neman.

Negativci u filmu

Nastavak iz 1980. godine, poznat kao „Epizoda V: Imperij uzvraća udarac“, za mnoge je fanove, ne samo najbolji Star Wars film, nego i najbolji film ikada snimljen. Cijela epizoda odiše mračnim tonom, publika dublje upoznaje zagonetnog negativca, Dartha Vadera (Darth je inačica riječi Dark ili mračan, a Vader je nizozemska riječ koja znači otac, ali se drugačije izgovara), ali se dublje upoznaje i s konceptom Sile (The Force). Za vrijeme boravka na močvarnom planetu junaka trenira maleno, zeleno stvorenje imena učitelj Yoda za čije se ime smatra da dolazi od sanskrtske riječi Yoddha što znali ratnik ili hebrejske Yodea što znači mudrac, onaj koji zna. Naizgled poludjeli, mali starčić uskoro odaje tajnu Sile opisujući ju kao Prirodu Života, ono što čini život mogućim, što se nalazi u svemu i oko svega postojećeg. Kroz smirenost, junak može doći u dodir sa Silom Života i čak njime manipulirati. Međutim, kao i sve u životu, Sila ima dvije strane, Tamnu i Svijetlu, a pod čiji će utjecaj pasti, ovisi o junaku.

Za vrijeme učenja kod učitelja Yode, junak prolazi inicijaciju odlaska u mračnu špilju što je poznata inicijacija u brojnim tradicionalnim zajednicama. Kada ga pri ulasku u špilju junak pita što je unutra, Yoda odgovara: „Samo ono što poneseš sa sobom“, misleći na njegovo duhovno/psihološko stanje. U špilji se iznenadno suočava s Darthom Vaderom te mu odrubi glavu, a kada Vaderova kaciga pukne, unutra otkriva svoje vlastito lice. Prijetnja padanja pod utjecaj Mračne strane Sile postaje očita. Junak se ubrzo opet nalazi licem u lice s ovim negativcem, ali u stvarnom tijeku priče te spoznaje ono što i danas predstavlja najveći šok i preokret u povijesti filma – Darth Vader junakov je otac, onaj isti veliki ratnik i junak o kojemu je slušao legende. Junakova misija toga trenutka postaje spasiti oca iz okova Mračne strane Sile te ga vratiti u Svjetlost.

Ovo mu polazi za rukom u zadnjem nastavku prve trilogije, „Epizodi VI: Povratak Jedijia“ iz 1983. godine. Junak, koji se sada razvio u Jedija (naziv za viteza Svijetle strane), suočava se na kraju filma sa svojim ocem pred očima glavnog mračnog gospodara koji je manipulirao cijelom pričom, Cara Imperija. U konačnim trenucima Car uništava junaka, ali se u ocu istovremeno budi humanost i suosjećanje prema sinu te ga spašava uništivši Cara. Istovremeno, zbog oštećenja izazvanih dvobojem te psihološkom preobrazbom, Darth Vader umire, no prije smrti junak mu skida kacigu. Joseph Campbell je ovo istaknuo kao jedan od najznačajnijih trenutaka filma jer se ispod odijela ovoga čovjeka-stroja nalazi raskidano, neizgrađeno ljudsko biće. Ne razvijajući svoju ljudskost, Vader se skrivao iza sustava, iza funkcije koju mu je stroj namijenio. Campbellovim riječima: „Ovo je prava opasnost današnjice! Mi svi živimo u odnosu prema sustavu. Pitanje je, hoće li vas sustav progutati i oduzeti vam ljudskost, ili ćete pronaći način kako koristiti sustav u ljudske svrhe.“

Popularnost raste

Zvjezdani ratovi su vraćeni u život u prosincu 2015. godine kada se u kinima pojavila „Epizoda VII: Sila se budi“ te nam predstavila nastavak omiljene svemirske sage koja ima najveću bazu ljubitelja na svijetu. Mitska priča odjevena u novo ruho nastavlja tako širiti svoju popularnost i na novi naraštaj. U vremenu raspadanja tradicionalnog mitskog simbolizma čijim slikama sve više ističe rok trajanja zbog svijeta koji izgleda drugačije spram vremena njihova nastanka, Zvjezdani su ratovi pokazatelj kako je umjetnost još uvijek ta koja nam pruža osjećaj čuda, uzbuđenja, zagonetnosti i pustolovine pa makar kroz veliko platno na par sati.