Uspješni nasljednik Victory klase, konstruiran je u brodogradilištima Kuat Drive Yards a glavna pokretačka snaga novog dizajna je bila Lira Wessex, kći konstruktora Victory razarača. Dugačak 1600m imao je standardno (u vrijeme Bitke kod Yavina) 37085 članova posade (4520 časnika i 32565 vojnika i dočasnika) i 275 topnika te je transportirao 9700 vojnika, 20 AT-AT, 30 AT-ST hodača, 12 brodova za prijevoz mehanizacije, 15 za prijevoz trupa na površinu planeta, 8 Lambda shuttleova i 5 jurišnih brodova, 48 TIE lovaca, 12 TIE interceptora i 12 TIE bombardera. U slučaju dugotrajne okupacije planeta nosio je garnizon sa 800 vojnika, 10 AT-ATa, 10 AT-STa i 40 TIE lovaca. Maksimalna podsvjetlosna brzina je 60 MGLT, oklop trupa je procijenjen na 150 RU a štit na 300 SBD. Naoružan je sa 60 ionskih topova, 60 turbolasera i 10 projektora vučnih zraka. Imperial II ima 36755 članova posade, 300 topnika i 10000 vojnika. Također je dug 1600 metara i naoružan je sa 50 teških turbolasera, 20 ionskih topova i 10 projektora vučnih zraka te jači vanjski oklop. Kuat Drive Yards je pripremio tajne planove za izradu Imperial III razarača koji je trebao biti značajno automatiziran u odnosu na prethodnike radi smanjenja broja posade odn povećanja korisnog borbenog tereta a imao bi i jače štitove. Ta klasa bi imala posadu od 5268 osoba (od toga 263 topnika) i prevozila bi 10 000 vojnika i 40 000 metričkih tona tereta. Naoružani bi bili sa 36 dvostrukih turbolasera,30 jednostrukih, 20 teških turbolasera, 50 ionskih topova, 10 projektora vučnih zraka i 6 lansera projektila a nosili bi i 72 TIE lovca, 12 A9 Vigilance, 5 Alpha class XG-1 star wings, 15 Delta class Dx-9 ili Dx-9s transportera, 8 Lambda class T4a shutlleova, 1 Gamma class jurišni shuttle i 1 TIE shutlle. Gornji komandni toranj sa karakterističnim dvostrukim projektorom štita je mozak razarača. Glavni most, lociran u centru prednje strane tornja ima veličanstven pogled preko masivnog prednjeg dijela. Na donjoj strani uzduž centralne linije nalaze se dva velika otvora za pristajanje i lansiranje letjelica. Veći od njih je dovoljan za prihvat letjelice veličine Korelijske korvete, a iz njega se lansiraju TIE eskadrile i izvidnički droidi. Manji otvor je neposredno ispred prvog i služi za lansiranja letjelica koje nose jurišnu opremu za borbe na planetu. Iza oba otvora nalazi se masivni solarni ionizacijski reaktor. To je bio do konstruiranja Super Zvjezdanog Razarača najveći izrađeni reaktor koji u jednom skoku u hyperspace troši više energije nego stanovništvo cijele planete tokom cijelog života. Solarni ionizacijski reaktor SFS Ia2b drži iza teškog oklopa oklopa pojačanog karbonitom i duračelikom u biti jedno minijaturno sunce koje (ne pitajte kako, nemam blagog pojma) daje snagu za hyperdrive i podsvjetlosni pogon, komunikacijsku mrežu, održavanje života i naoružanje. Operativno, Zvjezdani razarači djeluju pojedinačno ili u grupama od 6 (sector squadron) ili 24 (sector group).

---

Autor/ica sarlacc  •  objavljeno 01.01.2004, 00:00  •  7.268 puta pročitano