Rabljene širom galasije, electrobinoculari (elektrodalekozor) rabe stereoskopske leće i računalno povećanje da prikažu udaljen objekt potpuno točno i detaljno. Standardni modeli imaju čvrsta plastična kućišta koja štite osjetljive optičke module. Module pogoni baterija koja u prosjeku traje šest mjeseci. Većina modela se bazira na instantnom fokusiranju, koje omogućava korisniku da se brzo premješta s objekta na objekt. Natpisi na ekranu kada se gleda kroz dalekozor pokazuju udaljenost, relativnu visinu i joše neke podatke. Zahvaljujući naprednim teleskopskim lećama, dalekozor može povećati sliku do 500 puta. Mikročipovi kontroliraju osvjetljenje i tako omogućavaju veliku preglednost. Također imaju ugrađene komponente koje uklanjaju svijetlo uzrokovano eksplozijom ili naglim bljeskom. Sve te opcije su objedinjene u jednostavnim kontrolama od nekoliko gumba koji se lako reprogarmiraju. Neki modeli imaju i mogućnost snimanja slike koja se može poslati holoprojektoru, datapadu ili drugim uređajima za snimanje. Također se mogu priključiti na široku lepezu blastera. Najnapredniji modeli imaju snimače koji snimaju sve što se vidi kroz njih i od toga oblikuju film. Electrobinocularisi su negdje zamjenjeni macrobinocularisima. Skuplji macrobinocularisi koriste čipove i svijetlost za prikaz slike. No mnogo su izdržljiviji jer ne sadrže osjetljive leće.

---

Autor/ica sarlacc  •  objavljeno 01.01.2004, 00:00  •  6.595 puta pročitano